Za poznatu kompaniju “Žilet” mnogi su ?uli, ali malo ko od njih zna da je jedan od njenih osniva?a Velimir Vilijam Bil Salati?, koji je porijeklom iz Bile?e.
Skoro je nemogu?e saznati koliko je životnih pri?a ljudi koji su zbog teškog života na hercegova?kom kamenu ili zbog austrougarske okupacije odlu?ili da bolji život potraže u dalekom svijetu, ili kako bi Hercegovci rekli, “preko okeana”...

Me?u njima je bio i Gojko Salati? iz Bijele Rudine kod Bile?e, otac Vilijama Bila Salati?a.

Vilijam Bil se rodio u ?ikagu, kao jedno od dvoje djece srpskih emigranata ?or?a i Jovanke Salati?, odrastao je govore?i srpski jezik...

Imao je nesre?u da mu je otac umro rade?i u ameri?kim rudnicima, kada je imao svega pet godina. U svojoj karijeri Bil je radio sve i svašta, u mašinskoj industriji, bio taksista, poslovo?a, raznosa? novina.

Na nagovor supruge, krajem 1947. godine odlu?io je da pokuca na vrata tada malo poznate kompanije “Žilet” koja je tražila trgova?kog putnika.

I tada na scenu stupa tradicionalna hercegova?ka promu?urnost. Vilijam Bil Salati? marljivo po?inje da radi i prvi osmišljava nove tehnike prodaje, sastavlja prvi ameri?ki nacionalni program obuke i postaje direktor “Žileta” za Ameriku, kao i ?lan borda direktora ove internacionalne kompanije.

Postoji, doduše neprovjerena, pri?a da je upravo zahvaljuju?i njemu direktno lansiran do tada nepoznati proizvod - dezodorans.

Kada mu je supruga preminula, Salati? je napustio kompaniju “Žilet” i to je odjeknulo ekonomskim svijetom. ?ak je i “Vol Strit Žurnal”, prokomentarisao da je “Mister Salati? veoma rano napustio poslovni svijet”.

“Najve?a je nagrada dati šansu gladnome. I onom koji gori od želje”, govorio je ovaj ?estiti Bile?anin tih dana.

Kada je jednom prilikom držao predavanje na ameri?kom prestižnom univerzitetu Jejl, Salati? je rekao: “Ja nisam akademski obrazovan. Me?utim, po završetku srednje škole stekao sam posao i zadržao ga do danas.” Ova mudrost uglednog ameri?kog biznismena, porijeklom sa bile?kih Bogdaši?a, bila je prekinuta gotovo petominutnim aplauzom ameri?kih akademaca.

Kao i svaki Hercegovac ni trenutka nije zaboravljao svoje srpske korijene i posve?ivao je pažnju porijeklu i srpskoj enklavi u Americi. Mnogo vremena i energije poklanjao je u dobrotvorne svrhe, crkvi i porodici. Pomogao je kupovinu zemljišta i izgradnju crkve Svetog trojstva u ?ikagu, pjevao je u crkvenom horu, svirao tamburicu i svake godine slavio Aran?elovdan, krsnu slavu Salati?a.

Velimir je sa brojnom rodbinom po?etkom šezdesetih godina prošlog vijeka posjetio Bogdaši?e i svoje Salati?e. Mještani kažu da mu je suza zaiskrila. Obe?ao je da ?e opet do?i. Ali nije. Ipak, i danas se u selu govori kako je Salati? pri?ao da ?ezne za Hercegovinom. Pri?ao je da se u dalekom Nortfildu, u saveznoj državi Ilinois u Americi, ?esto prisje?ao beskrajno plavog Hercegova?kog neba i svojih Bogdaši?a.

Njegovi savremenici kažu da je sa ameri?kim predsjednicima ?esto razgovarao o srpskom pitanju, a Džon Kenedi mu je bio ponudio mjesto ambasadora SAD u Jugoslaviji. Velimir Vilijam Salati? je to odbio govore?i da je previše vezan za svoju porodicu. Iza sebe je ostavio ?etvoro djece, devet unu?i?a i tri praunuka.
Bra?a

Postoji pri?a da su dvojica bra?e Hercegovaca putem telefona pri?ala, jedan u Americi, a jedan u Hercegovini. Amerikanac bi pitao: “Kako je ljetina ponijela” , a Hercegovac bi odgovarao: “Dobro, da samo padne još jedna kiša.” A onda bi Amerikanac rekao: “E, ta je mene i otjerala u bijeli svijet.”

Ratomir Mijanovi? - GS

Komentarišite vijest