Kada je, prije 41 godinu, potopljena
prostrana zelena dolina Trebišnjice i stvoreno Bilećko jezero, rođeni
su i brojni planovi i ideje o tome šta bi sve trebalo i moglo da se
izgradi na njegovim obalama,...
...počev od turističkih, pa do sportskih i rekreativnih sadržaja.
Megalomanski prijedlozi su išli do te mjere da se tada naveliko pričalo
i o izgradnji mosta preko jezera, od Drakuljice do Vidikovca, preko
Čepeličkog zaliva, dužine blizu kilometar.
Na taj način, kako se govorilo, put za Trebinje bio bi skraćen, a most
velike širine služio bi i kao turistička atrakcija jer bi na njemu bile
podignute prodavnice suvenira i trgovačke radnje, a na njegovim
krajevima hoteli i moteli.
Malo je, naravno, i tada bilo onih koji su vjerovali da će to sve biti
izgrađeno brzo, jer je bila riječ o investicijama iza kojih je morala
da stoji država, pa i njoj da budu skupe. Ali, još manje je bilo onih
koji su mogli da povjeruju da će, 40 godina kasnije, jezero biti
neiskorišćeno kao i tada, ne računajući, naravno, što se njegova voda
koriste za proizvodnju električne energije.
U međuvremenu, na obalama Bilećkog jezera izgrađen je motel "Vidikovac"
, na šestom kilometru puta od Bileće prema Trebinju, zatim kafana
"Jezero" , na izlazu iz Bileće preko puta kasarne, koja je danas
pretvorena u restoran i u Čepelici splav-restoran "Apolon" , koji radi
samo ljeti, dok je njegov vlasnik na obali odnedavno izgradio i čvrsti
objekat, i tu otvorio kafanu.
U posljednjih nekoliko godina na jezeru su nikla i četiri ribogojilišta.
I to je sve od pretećih sadržaja izgrađenih u posljednjih 40 godina.
A planova i dalje ima na pretek. Ima, naravno, i mogućnosti i
isplativosti, a jedino nedostaje novac da bi se sve to realizovalo.
Jezero, dugo 18, a široko od tri do pet kilometara, nudi se svom svojom
ljepotom i privlačnošću. Uz njega bi, kažu, mogli da se izgrade brojni
turistički i sportski objekti, gdje bi bilo mjesta za pripreme raznih
sportskih klubova, počev od fudbalera, pa do veslača, ili čak i plivača
u ljetnom periodu, ali i za boravak turista i rekreativaca.
Ove godine treba da počne i izgradnja postrojenja za prečišćavanje vode
koju su stanovništvo i industrija Bileće već koristili, pa će Bilećko
jezero biti još čistije i podsjećati na suzu u hercegovačkom kamenjaru.
Najavljen je i skori početak izgradnje hidroelektrane "Bileća" . Prije
dvije godine završeni su radovi na proboju tunela Fatničko polje -
Bilećko jezero, dugog 15.650 metara, kojim se prevode vode iz gornjih
viših zona u tu vještačku akumulaciju, a hidroelektrana treba da se
gradi upravo na izlazu tunela u Čepelici. Njene turbine okretale bi
vodu koja sada iz tunela nesmetano otiče u jezero.
Za ribolovce Bilećko jezero je pravi raj na zemlji jer obiluje brojnim
ribljim vrstama. U posljednje vrijeme postalo je poznato i po veoma
krupnim primjercima šarana i soma. Do sada je u njegovim vodama
ulovljeno nekoliko desetina somova težih od 50 kilograma, a bolji
poznavaoci vele da tu ima i "brkajlija" težih od 100 kilograma.
Za pčelarenje na obalama Bilećkog jezera takođe postoje odlični uslovi zbog obilja ljekovitih trava.
I kupači bi ljeti mogli da uživaju na njegovim obalama, ali za sada
postoje samo dvije manje i slabo uređene plaže, i to u ^epelici, oko
četiri kilometara od centra Bileće, i ispod motela "Vidikovac" .
Što se turista tiče, oni za sada najviše posjećuju manastir Dobrićevo u
Orahu, na obali jezera, oko 12 kilometara od Bileće prema Trebinju.
Riječ je o manastiru za koji se tvrdi da potiče iz 13. vijeka, koji je
šezdesetih godina prošloga vijeka prenesen sa stare lokacije u
Dobrićevu kraj Trebišnjice i tako spasen od potapanja. Postoji legenda
prema kojoj su tuda prolazili car Konstantin i carica Jelena po
povratku iz Rima. Riječ je o caru koji je hrišćanstvo proglasio za
zvaničnu religiju u Rimskoj imperiji i koji je započeo izgradnju
Konstantinopolja, odnosno Carigrada, današnjeg Istanbula. Odmarajući se
u hladovini kraj Trebišnjice, car je rekao da je to mjesto dobro i po
tome se prozvalo Dobrićevo.
I tako, sve je, u vezi sa jezerom i oko njega, još uvijek u sferi
priča. A od onoga što se priča pomenimo još i najnovija šaputanja da su
Rusi zainteresovani za izgradnju trista čuda na obalama Bilećkog jezera
u Orahu. Bilo tako ili ne, činjenica je da je veliki broj Bilećana
vijekovima vjerovao da spas može da im stigne jedino iz Rusije. A iz
Rusije u Bileću do sada nije stiglo ništa osim ogromnog broja
"bjelogardejaca" , protjeranih iz te zemlje u vrijeme Oktobarske
revolucije. U tom gradu zadržali su se svega nekoliko godina, pa je i
njih progutao Zapad, prema kojem su se odatle zaputili. Ali ko zna,
vremena se mijenjaju, a Rusi sve masovnije stižu na Crnogorsko
primorje, pa možda nekog njihovog bogataša privuče i Bilećko jezero.
Šćepan ALEKSIĆ
Komentarišite vijest
Facebook