Krzna čekaju kupca

Štampa PDF
Ocena korisnika: / 0
LošeNajbolje 

Nekada skupa lisičija krzna danas niko više ne otkupljuje, ali ih poznati hercegovački lovac na lisice Peko Dunđer iz Bileće posljednjih godina ne baca.

Pedesettrogodišnji Dunđer zaposlen je u organima uprave opštine Bileća, a lovom se bavi 30 godina i u lovištu je kad god ima vremena.

Za tri protekle decenije godišnje je u prosjeku lovio pet do šest lisica, pa je ukupna cifra narasla na blizu 170 ubijenih primjeraka...

 Nekada su lisičija krzna bila pravo bogatstvo, ali u posljednje dvije decenije niko ih više neće, pa neoderane lisičije trofeje hercegovački lovci kače o drveće i ostavljaju duž puteva kojima prolaze. Neka se zna da je riječ o bogatom lovištu i uspješnim lovcima.

- Iako su lisičija krzna odavno izgubila svaku vrijednost mene nije nikada napustila lovačka strast kada je ta divljač u pitanju. Uvijek sam imao i dobre lovačke pse, jer bez njih lova na lisicu nema - kaže Peko.

On je rekao da nema ništa ljepše nego u nedirnutoj prirodi slušati lavež psa, koji prate lisičiji trag i čekati trenutak kada će lisica doći na nišan.

- Neka stoje, lijepo ih je vidjeti u garaži, pa ako im se kupac i ne nađe - veli Peko.

U protekle tri lovne sezone sakupio je dvadesetak lisičijih i pet-šest krzana kunice.

Ulovio je Peko za proteklih 30 godina i nekoliko desetina divljih svinja, više primjeraka divlje mačke, od koje je salo izvrstan lijek za reumu i slična oboljenja.

- Odstrijelio sam čak i jednoga vuka, što baš i nije lako i malo kome lovcu pođe za rukom, jer je riječ o zvijeri izuzetnih čula i fizičkih sposobnosti, a uz to lukavoj, plahoj i opreznoj - kaže Peko.

Ali ljepšeg lova od onoga na lisicu ipak nema. Nema ni boljeg krzna od lisičijeg, pa računa da će se za njih mušterija ipak naći.

Medvjed

- Volim sve vrste lova, a jedino ne bih pucao na medvjeda, niti sa njim želim susret - veli lovac Peko, koji najradije izlazi u lovište u okolini rodnog sela Vranjska.

 

Komentarišite vijest